| "Nakon osvajanja sampionske titule u 'Zeljinom' dresu 1972. godine, te Svjetskog prvenstva u Njemackoj 1974. godine, otisao sam u Belgiju, potpisao profesionalni ugovor na tri godine, odradio sve tri godine i doslo je do zasicenja jer sam 15 godina igrao aktivno, bez povrede. Sa trideset jednom i po godinom sam rekao sebi da je dosta. U Sarajevo sam dosao 1977. godine, ljudi iz kluba, na celu sa pokojnim Antom Sucicem, pokusavali su da me nagovore da se vratim, da zaigram, jer je te godine 'Zeljeznicar', nazalost, ispao iz prvoligaskog takmicenja. Medjutim, bez obzira na zelje, nisam se dao nagovoriti i mislim da sam napravio dobar potez jer sam ostao ljudima u lijepom sjecanju. Ima igraca koji zadju u godine i nerealno procijene svoje mogucnosti pa sa nekoliko losih igara u tim poznim godinama anuliraju sve desetine godina dobrih igara."
Covjek koji je "pretplacen" na titule u "Zelji" kaze da trenerski poziv nije bilo njegovo opredjeljenje, iako je 1978. godine zavrsio Fakultet za fizicku kulturu i stekao diplomu profesora fizickog vaspitanja. No, kada je Hadziabdic 1993. godine izasao iz Sarajeva, u Zagrebu je odlucio da ide u onu zemlju "koja mu ponudi da nesto radi". Izbor nije bio veliki: mogao je biti ili fizicki radnik ili vozac ili raditi u sportu.
"Na moju srecu, u junu 1993. godine Ambasada Islamske Republike Iran me je pozvala i nakon dogovora sa celnicima Nogometnog saveza Irana sam preuzeo olimpijsku reprezentaciju ove zemlje. Vodio sam ih jako uspjesno dvije godine, a nakon toga odlazim u Katar, gdje sam, na preporuku gospodina Musovica, proveo dvije godine, preuzevsi juniorsku ekipu 'Al rajana'. Sa njima sam osvojio dva kupa emira od Katara. Na poziv 'Zeljeznicara' polovinom prosle godine sam se vratio u Sarajevo i klub."
Ozbiljne pripreme
DANI: Kako ste se, uopce, odlucili da preuzmete strucni stab i prvi tim u onakvim okolnostima u kakvim se polovinom sezone nalazio "Zeljeznicar"?
HADZIABDIC: Skoro 90 posto utakmica u jesenjem dijelu sezone sam proveo uz ekipu i na Grbavici i na gostovanjima i kao tadasnji direktor kluba nisam bio zadovoljan rezultatima. Tada je donesena odluka celnih ljudi u klubu da se neke stvari moraju mijenjati. Jednom se u Austriji desilo da je predsjednik kluba promijenio 22 igraca, a ostavio trenera, ali se u svijetu obicno, u gro slucajeva, nesto mijenja u strucnom stabu. Moja procjena je bila da "Zeljeznicar" ima odredjeni kvalitet i potencijal, sto se na kraju i dokazalo. Mi smo 12. januara izuzetno ozbiljno krenuli u pripreme, dogovorili smo se sa igracima da oni neke stvari u sebi moraju mijenjati. Da moraju promijeniti pristup i prema igri i prema klubu i timu...
DANI: Da li je taj switch koji je preokrenuo "Zeljinu" igru u proljetnoj sezoni bila orijentacija ka unutrasnjoj disciplini ili se, pak, nesto mijenjalo u taktici i postavci igre?
HADZIABDIC: Ljudi koji su pratili igru tima u jesenjem dijelu prvenstva mogli su primijetiti da "Zeljeznicar" nije bio fizicki najspremniji. Mi smo u cetiri-pet utakmica dovodili rezultat u pitanje bas u drugom dijelu susreta, tako da je poenta priprema bila fizicka sprema, da tim moze izdrzati 90 minuta u jednom normalnom pa i pojacanom tempu. Osim toga, napravila se i neka korekcija u tom igrackom kadru, neki igraci su dobili nove uloge u timu. Promijenili smo i sistem u "tri - pet - dva", mada se i to mijenjalo u toku same igre.
DANI: Koliko su stvari tada bile drugacije na psihickom planu. Jesu li igraci bili razocarani situacijom?
HADZIABDIC: Igraci su bili izgubili povjerenje u klub. Njima se, od strane ljudi koji su vodili klub u proteklih godinu ili dvije dana, obecavalo jako puno stvari koje nisu izvrsavane. A obaveze prema igracima se moraju izvrsavati jer jedino tada mozes od njega traziti da to adekvatno vrati na terenu.
DANI: Zvuci frazerski kada "generali poslije bitke" nakon postizanja uspjeha izjavljuju kako su ga predvidjali. Iskreno, da li ste ocekivali titulu?
HADZIABDIC: U januaru je cilj bio da se sto bolje plasiramo. Bilo je naznaka da ce doci do formiranja jedinstvene lige koja ce biti popunjena sa prvih sedam ili osam klubova iz nase lige i klubovima iz "Herceg-Bosne " i Republike Srpske. Prema tome, cilj je bio da smo medju pet-sest prvih, da nas ne bi administrativno odstranili iz Prve lige. Kako je prvenstvo odmicalo, mi smo strpljivo skupljali bodove i desilo se to sto se desilo.
DANI: Utakmica protiv "Zmaja od Bosne" ovdje, na Grbavici, koja je zavrsena 4:4, rezultatom kojim je "Zeljo" obezbijedio igranje u play-offu na stadionu Kosevo, izazvala je brojne komentare u vezi sa "lakocom" sa kojom je Vas tim primao "potrebne" golove?
HADZIABDIC: "Zeljeznicar" ima izuzetne sportase, izuzetne i pametne mladice i oni su i tu utakmicu kao i prethodne i buduce susrete odigrali i odigrat ce onoliko koliko "Zeljeznicaru" treba.
Bez ucjene
DANI: Paradoks u vezi sa "Zeljom" je i to sto su igraci kojima je publika na Grbavici krajem prosle sezone masovno zvizdala zbog lose igre, kao recimo Hadis Zubanovic, postali kljucni u kreiranju uspjeha, a da su, s druge strane, nogometasi na koje se jedno vrijeme oslanjala igra tima, poput Fadila Zerica, Memisevica ili Cvike, jednostavno "nestali"?
HADZIABDIC: Adnan Guso je izuzetan golman i talenat, Zubanovic izuzetan potencijal, ali zbog kojekakvih okolnosti, losih rezultata, kola su se lomila bas na njima. Bijes nasih navijaca se iskaljivao preko dva-tri igraca. Pa i Delo Muharemovic, kapiten koji je kapitenski odigrao ovo proljece, je dozivljavao neprijatnosti nasih navijaca. Vi ste nabrojali i igrace koji su u proljetnom dijelu odigrali mali broj utakmica sto znaci da se u Umagu, ono sto sam vec rekao, iselektirao tim i igraci koji ce dati svoj maksimum. Kao covjek i bivsi aktivni profesionalac ja nikome nisam mogao oprostiti ako zeli samoisticanjem napraviti neki imidz kod navijaca i jednim postignutim golom prikrivati svoje nedostatke, svoju nekolektivnu igru. Ime me nije interesovalo, jedino ucinak na treningu i utakmici.
DANI: Nedavno je objavljeno da su igraci koje sam nabrojao stavljeni i na transfer listu...
HADZIABDIC: Date su im odrijesene ruke. Niko nije pupcanom vrpcom vezan za "Zeljeznicar". Ne mora se igrati u "Zeljeznicaru". Ima puno klubova u nasoj drzavi gdje, vjerovatno, postoji mogucnost da iskazu fudbalske kvalitete koje posjeduju. Mozda se nisu najbolje snasli u zahtjevima koje smo postavili pred njih...
DANI: Tim "Zeljeznicara" u kojem ste Vi igrali i koji je osvojio sampionsku titulu u bivsoj SFRJ je gradjen godinama, sto je i dovelo do tog sjajnog rezultata. Ova ekipa koju sada vodite je, takorekuc, "nikla iz pepela" i dosegla sami vrh. Moze li se tu povuci paralela?
HADZIABDIC: Mi i u ovom timu imamo igrace koji su u "Zeljeznicaru" deset ili petnaest godina. Ovaj tim nije od juce. Sve su to nasa djeca, manje-vise. Meni je zao kada razgovaram sa ljudima koji zele uspjeh preko noci i nece da shvate da se radi o procesu. Stvoriti kolektiv od jedanaest ili sesnaest momaka i dovesti ih u stanje da isto misle i isto zele, ne moze se preko noci. Kada bi to bilo tako, jedan seik sa Srednjeg istoka bi uzeo 100 ili 200 miliona dolara i ulozio u kupovinu jedanaest najboljih igraca i najboljeg trenera u svijetu i postao prvak svijeta za mjesec ili dva. Ovo sto smo mi napravili je refleksija onoga sto se godinama radilo u "Zeljeznicaru".
DANI: Spominjuci kolektiv od 11 ili 16 igraca koji je donio sampionsku titulu, ne moze se pobjeci od cinjenice da, zbog tereta koji je taj najuzi krug nogometasa podnio, "Zeljeznicar" mora dovesti i pojacanja za narednu sezonu, odnosno Ligu sampiona...
HADZIABDIC: Stav kluba i moj licni je da se, prije svega, obave razgovori sa cetvoricom igraca kojima istice ugovor, kako bi se zadrzao ovaj tim. Bilo bi idealno da se susretnu zelje strucnog staba i mogucnosti kluba. Medjutim, "Zeljeznicar" nece dozvoliti da ga ucjenjuje bilo koji igrac, a vec su neki od njih iz drugih klubova poceli postavljati zaista nerealne zahtjeve. Istina je i to da "Zeljeznicar" nikada nije pravio neke velike transfere.
DANI: Moze li se, barem, govoriti o "listi zelja"?
HADZIABDIC: Predsjednik Kozaric i Predsjednistvo kluba su formirali ekipu ljudi koja je u kontaktu sa cetiri-pet igraca. Medjutim, po svaku cijenu - ne. Jer, zauzet je stav da "Zeljeznicar" nikome ne moze obecati nista sto se ne moze izvrsiti.
Ceka se 6. juli
DANI: Kakvo je mjesto "Zeljeznicara" u evropskim okvirima, nakon sto je dokazana njegova pozicija u BiH?
HADZIABDIC: Nemojmo mi sami sebe potcjenjivati. Pa koliko je kvalitetnija ova posljednja sezona od sezone 1996/97? Sportasi na prostorima BiH se vracaju normalnom zivotu i smatram da ce naredna sezona biti jos kvalitetnija. Nogometasi imaju normalne uslove za rad, selekcija je vec neminovnost. Po prestanku rata bilo je ono "daj da nastupim", ali sada je vec jaka konkurencija po klubovima, ide se i na zimske i na ljetnje pripreme. S druge strane, tesko je napraviti procjenu gdje je nama mjesto u Evropi. Ovo je izuzetan korak i jedno veliko iskustvo i za klub i za igrace, tako da cemo mi pokusati preskociti taj prvi krug. Sestog jula cemo znati ko ce nam biti protivnik pa cemo se tako i pripremati.
DANI: Koga prizeljkujete?
HADZIABDIC: Vjerujte da o tome uopce ne razmisljam. Ovo je prvi izlazak nasih klubova u Evropu. Koga mi i "Sarajevo" mozemo preskociti u prvom krugu? Moze nas zapasti neki atraktivan klub gdje bi napunili stadion, gdje bi finansijski dobro prosli. Moze nam doci nepoznat, neafirmisan klub ali izuzetno jak. I ne mora biti zvucno ime.
DANI: Kako procjenjujete snagu bh. timova u narednoj sezoni?
HADZIABDIC: Meni se jako svidio, recimo, NK "Zenica". Pa i "Celik" ima kvalitetan tim, iako mozda zavarava ova katastrofa protiv "Sirokog". "Sloboda" takodjer ima dobar tim. Vjerujem da ce i "Velez" u najskorije vrijeme tu uskociti, medju najbolje.
DANI: Interesantno je da ne spominjete klubove iz provincija i manjih mjesta koji su neposredno nakon rata dominirali u prvenstvu?
HADZIABDIC: Znate kakva je situacija u Sarajevu bila u ratu, a isto tako se zna da su Tuzla i Zenica imali daleko normalnije uslove za rad i, maltene, kontinuitet. Pa, "Zeljeznicar" cetiri godine, skoro, nije egzistirao uopce, nije ga nigdje bilo, a ono malo igrackog potencijala sto smo imali se rasulo po svijetu. Molim vas, pa kako nam je "Sarajevo" uzelo Baljica? "Zeljeznicar" je bio maksimalno osiromasen, toliko da se, maltene, trebao ugasiti. Mogu javno reci da su pojedini ljudi, zlobnici, u Oslobodjenju 1992. godine predlagali da se "Zeljeznicar" ugasi. Na svu srecu, ljudi koji su bili najblizi klubu uspjeli su ga odrzati, prezivio je i evo... Grad Sarajevo je desetinama godina bio rasadnik talenata i kvalitetnih klubova. Mi smo i u ex-Jugoslaviji, sto je bilo izuzetno tesko pored centara Zagreba, Beograda ili Splita, uspjeli osvajati sampionske titule, sto ostali klubovi u nasoj drzavi nisu uspjeli u svojoj historiji.(preuzeto s http://www.fkzeljo.com/indeks.php?full=1&show=1&pok=1&clanak=119
|
